Generalka protiv HSV-a oduševila je 15.000 gledatelja na Poljudu. Gledatelji su pljeskali napadačkom nogometu s obje strane, koji je mnogima odlično sjeo nakon mnoštva istrpljenih i izgubljenih sati "nogometa" na Svjetskom prvenstvu. Hajduk je najavio da ove sezone možda i neće plakati za "nekim pravim" u vrhu napada, no osim maštovitog napada vidjele su se i rupe u obrani...
Tri pogotka u mreži jedne od najboljih bundesligaških momčadi popravila su ionako nelošu atmosferu u hajdučkim redovima. Osmijehe na licima nisu umanjila ni tri pogotka u vlastitoj mreži, jer su se svi oni koji su gledali ogled Hajduka i HSV-a u srijedu zadovoljili činjenicom da su konačno vidjeli mogli malo uživati u nogometu. Taktičkih zamki, obrambenih ratova i utakmica na "ništa-ništa" već smo se nagledali, a i nagledat ćemo se u sezoni koja je u povojima. Stoga je malo napadačkog raskoša u izvedbi Ibričića, Van Nistelrooya, Anasa Sharbinija, Petrića, Oremuša, Pitroipe svima baš dobro sjelo.
Stoga je teško na temelju takve utakmice "za publiku" donositi previše značajne sudove uoči "posljednje provjere" - Superkupa u Maksimiru. Bilo je lako primjetiti da obrambene linije nisu tako dobro uštimane kako su izgledale napadačke. Ni dok su obranom koordinirali Jurica Buljat i Maloča, a ni kad se Buljatu priključio Vejić, Hajdukova zadnja linija nije izgledala nimalo impresivno. Toliko su ih puta igrači HSV-a izigrali okomitim loptama da je prava sreća što su Ibro i društvo bili uspješni na drugoj strani terena.
Splitom je tako vrlo brzo prostrujala informacija kako bi Hajdukova uprava rado na Poljud preselila reprezentativnog stopera Darija Kneževića. Hoće li ga dovući - vidjet ćemo, no ono što je pokazao najiskusniji Hajdukov obrambeni igrač Hrvoje Vejić u drugom dijelu utakmice protiv HSV-a Hajdukove navijače ne može ostaviti mirnima uoči sezone u kojoj je jedini uspjeh - titula prvaka. Vejić je šest mjeseci bio bez natjecateljskih utakmica i to ga može malo "skriti", no poznato je da Hajduk nema vremena za čekanje i da je većinu prošlih sezona izgubio još prije dugih rukava. Vejić, Buljat i Maloča moraju što prije uhvatiti punu formu, puno prije negoli napadači.
Prošle su sezone Hajdukovci imali jako dobra iskustva u direktnim okršajima sa svojim najvećim rivalima, koji ih u subotu čekaju i u borbi za prestižni Superkup. Taktika u Maksimiru bila je jasna, nekad se zvala "pirija", nekad "bunker", ali uglavnom se prezivala "cilj opravdava sredstvo". Hoće li takvim pristupom krenuti i ove subote, znat ćemo nakon što lopta krene sa centra. Trener Poklepović kaže da mu je predsjednik Svaguša naredio "totalnu ofanzivu", ali tko zna tko tu pili ispravno, a tko naopako.
Bez obzira koliko bi lijepo navijačima Hajduka bilo vidjeti svoju momčad kako nemilosrdno napada Dinamo u njegovom dvorištu, uvjeravam vas da nema ni jednog navijača koji bi zamijenio lijepu igru za lijepi trofej. A i Superkup je trofej, pa makar se dijelio i bez Mandže i bez Pandže.
